TeaProšlo je punih 5 godina od kada više nisam dio Emirates kompanije. Od kada ne letim svakih nekoliko dana na novu destinaciju. I od kada mi baza i drugi dom više nije Dubai. Svejedno, Emirates cabin crew posao je neiscrpna tema. Tema koja mnoge još uvijek zanima pa ću ovaj post (ili dva) posvetiti ponovno tome. Životu u koferu, u doslovnom smislu riječi.
Kao što sam napisala u prvoj objavi sve je počelo početkom 2012.godine. Kada sam vidjela oglas za posao na koji sam se odlučila prijaviti (u tom trenutku prijavljivala sam se na sve moguće oglase). Kako sam već postala zasićena količinom oglasa, prijava i mailova koje sam slala nisam ni obratila posebno pažnju na to što je cabin crew posao. A niti sam vidjela da igdje piše ‘selidba u Dubai’.
Emirates Open Day
Došla sam prvo jutro takozvanog Open day-a u Zagrebu s još 300-tinjak drugih kandidata. Subota, 9 ujutro, životopis u ruci, business attire i neopisiva znatiželja u glavi. Zapravo sam ja samo pala s kruške među sve te ljude jer sam večer prije morala guglati što znači cabin crew. S druge strane, neki su ljudi dolazili iz drugih gradova i država samo zbog toga! Neki su dolazili već po ne znam koji put! Nekima je ovaj posao bio san od djetinjstva. Ali, valjda je to tako trebalo biti, da nekada i ja budem u pravom trenutku na pravom mjestu. 🙂
Tip: Ako se open day ne održava u vašem gradu, zaputite se u neki drugi. Raspored možete pronaći na Emiratesovim stranicama (kada ponovno počnu zapošljavanja nakon pandemije, fingers crossed). Ako imate mogućnosti pokušajte čak i u drugu državu poput Austrije, Švicarske, Njemačke. Negdje gdje je broj kandidata puuuno manji nego u Hrvatskoj, BiH i Srbiji. Tako je i šansa dobivanja posla veća.
Taj dan upoznala sam osobe s kojima sam i danas bliska prijateljica. Iduća tri dana prolazili smo testiranja i intervjuiranja. Više o samom testiranju i kako izgledaju ta tri dana možete pročitati na ovom linku jednog mog starog teksta.
Dobivanje posla i pripreme za odlazak u Dubai
Poziv kojim mi javljaju da sam primljena je stigao samo 11 dana kasnije, na moj 25.rodendan! Tada su počele i pripreme za odlazak i selidbu u Dubai… Testiranja na razne spolno prenosive bolesti, cijepljenja na razno razne zarazne bolesti, rtg pluća, zubi i ostalo. Pripreme su odnijele dosta novaca pa treba biti spreman na taj početak s financijske strane.
15.5. u rano jutro nas nekoliko sletjelo je na Terminal 3, međunarodnog aerodroma u Dubaiju. Na tom letu upoznala sam i u sekundi postala bliska s osobom bez koje ne bih izdržala svo to vrijeme provedeno u pustinji. Prijateljicu koja je u dalekom svijetu postala moj prvi i najbliži član familije. Na aerodromu su nas dočekali predstavnici kompanije s dokumentima i uputama koje će nam trebati u idućih nekoliko dana. Zatim su nas razvezli po gradu u naše smještaje. Dobrodošli u Dubai!
Ime smještaja saznate nekoliko dana prije dolaska pa ga možete guglati i saznati u kojem kvartu ćete živjeti. Stanovi u kojima smo živjeli bili su u sklopu zgrada koje je Emirates iznajmljivao ili kupovao u tu svrhu. Nalazili su se po cijelom gradu, u odličnim, dobrim i ‘ajme-zašto-baš-ovdje’ kvartovima. Guess where sam ja živjela? 🙂 Režije i stanarina je bila plaćena od strane kompanije. Jedino što smo sami sebi plaćali bio je internet (+TV) i mobitel.
Sjećam se tog leta za Dubai. Crew nam je pokazao avion i što nas sve čeka kad i sami počnemo letjeti. Kao da jebilo jučer. Sjećam se i tog osjećaja pozitivnog straha. Neizvjesnosti. Uzbuđenja. Olakšanja što sam dobila posao. I to KAKAV POSAO! Sjećam se tih trenutaka kada je sve opet bilo moguće!
To be continued…
Tea
