TeaPoluotok Samana je poluotok u Dominikanskoj Republici koji se nalazi u istoimenoj provinciji. Na Samani postoje tri rijeke, a poluotok su izvorno naseljavali Ciguayosi, domorodački narod koji su prethodili Taino domorocima. Ovo je bio treći izlet našeg obiteljskog putovanja…
Samaná je u doslovnom smislu rajsko mjesto prepuno osamljenih, divljih, skrivenih plaža, plantaža kokosa, rijeka i prašuma, kao i svježe, fantastične morske hrane! Savršeno za bijeg od svega i odmor za dušu i tijelo. Ovdje se kroz dva mjeseca godišnje (između siječnja/januara i ožujka/marta) može vidjeti i nekoliko stotina grbavih kitova! Posebno, nevjerojatno iskustvo!
Uzeti za vodiča osobu koja ovdje živi bilo je najbolje što smo mogli napraviti na ovom putovanju! Sami ne bismo doživjeli Dominikanu ni upola ovako kao s Aleksom i Palomom!!!
Ako se odlučite za putovanje u DR svakako nemojte propustiti dolazak na Samanu! Provedite ovdje minimalno 2 noći (3 dana) i doživite rajske plaže, lokalni kakao experience, whale watching, Bacardi island, turističko mjesto Las Terrenas, El Limon vodopad i NP Los Haitises… Just to name a few.
Mi smo po dolasku na Samanu, u mjesto Las Terrenas otišli prvo na kasni ručak uz plažu gdje smo malo i prošetali, a onda smo se uputili u naš Airbnb. Sljedeće jutro smo se ponovno provozali kroz ovaj obalni gradić i mogu reći da mi ima totalni neki Bali vibe – šareni restorani, kafići i dućani, gužva na uskim ulicama, puno skutera, turisti, veliki i mali hoteli, sunce, pijesak, palme, opuštena atmosfera… 🙂
Priroda je u ovom dijelu Dominikane drugačija nego na strani Punta Cane i baš je bilo opuštajuće voziti se u zuriti kroz prozor u to nepregledno zelenilo palmi. A zabavno je bilo i gledati kako se lokalni život odvija dok mi samo kroz njega prelijećemo do sljedeće lokacije.
Whale watching
Uputili smo se na najiščekivaniji izlet ovo putovanja – gledanje kitova u njihovom prirodnom staništu! Grbavi kitovi u ovaj zaljev dolaze jednom godišnje u vrijeme kad ženke rađaju bebe kitove pa smo tako imali priliku vidjeti mame i bebe! Neopisivo nešto! Srce ti preskoči svaki put kad ih vidiš kako izranjaju, bacaju se, mašu perajom ili ispuhuju zrak! Ti, ovako malen, sjediš u maloj barci, praktički na otvorenom moru, u Atlantiku i gledaš kako ove prekrasne, velike životinje pred tobom izvode show jer su grbavi kitovi poznati po svojoj znatiželji zbog koje se približavaju brodovima i ‘prave se važni’ kao da znaju s kakvim strahopoštovanjem ih gledamo… Mogu samo reći WOW! 😍
Prije odlaska na brod isprobali smo i lokalno jelo koje se jede najčešće za doručak, a zove se Los tres golpes i sastoji se od jaja, sira, komada nazovimo kobasice i pirea od platane koje se naziva mangu. Neobično, drugačije, fino, zasitno i jeftino. Jako volim isprobavati lokalna jela pa čak i pod cijenu da mi se ne svide.
Bacardi island
Nakon što smo se pozdravili s kitovima nastavili smo do Cayo Levantado (izdignuti otok) odnosno poznatijeg imena Bacardi otok gdje smo ručali i kupali se… Ručak je bio puno bolji od onog na izletu na otok Saona iako se manje više sastojao od istih jela – riža, riba, piletina, salata, voće… Sigurna sam da je i prethodno iskustvo pridonijelo još većem guštu i boljem okusu tog ručka.
Kad smo napokon stigli natrag na obalu primijetili smo da nam je guma na autu pukla, ali su nam zato pomogli lokalci i problem je bio riješen u nekoliko minuta. I iako smo par dana prije ovog putovanja počeli čitati o savjetima raznih zemalja da se ne putuje u Dominikanu zbog opasnosti, mi se niti u kojem trenutku nismo osjećali uplašeno, niti nam je bilo neugodno, dapače upravo suprotno. Naravno, treba paziti na ponašanje kao i svugdje u svijetu i ne preporuča se spuštanje prozora i snimanje mobitelom s rukom izvan prozora jer su takve pljačke na motorima popularne, pogotovo u velikim gradovima, ali sve ostalo…nije bilo straha!
Nastavili smo vožnju prema Las galerasu gdje ćemo prespavati zadnju noć u društvu Aleksa i Palome, ali smo putem stali na još dva mjesta.
Prvo je bilo tzv. local cacao experience. U jednom malom selu, u jednoj maloj kućici saznali smo kako se radi kakao, degustirali jelo zvano bomba del amor i popili kakao, kupili svježe voće i par suvenira. Zanimljivo, poučno i fino 🙂
Plaža Rincon i rijeka Caño Frio
Druga i zadnja lokacija za taj dan bila je Playa Rincon i Caño Frio rijeka. Plaža Rincon smatra se jednom od 10 najljepših svjetskih plaža prema Conde Nast Tarveleru. Pet kilometara duga, netaknuta, neuređena, bijela, pješčana plaža koja obrubljuje zaljev s mirnim tirkiznim morem, prošaranim stablima kokosa, mami uzdahe baš svakog posjetitelja. Samo 15 minuta vožnje od Las Galerasa, ovo je jedno od najposjećenijih područja na poluotoku Samaná. Tropskim krajolik kao s razglednice. Na plaži se nalazi nekoliko (ne mogu reći restorana, ali) ‘kuharskih radnji’ koje nude svježe pripremljenu morsku hranu.
Na zapadnom kraju plaže Rincon, u more se ulijeva smaragdno zelena rijeka Caño Frio koja također služi kao kupalište! Ako se uputite u kratku šetnju prema unutrašnjosti, prateći rijeku, završit ćete u gušćoj šumi, gdje vode Río Caño Frío obrubljene mangrovama postaju tirkizne, čak oštrije i svježije. Mi smo došli za vikend kad je gužva i buka bila veća. A s obzirom na to da je već bio i zalazak sunca, nismo mogli dugo uživati u ovim ljepotama. Prošetali smo, pojeli lubenicu i uputili se u naš zadnji Airbnb ovog putovanja. 🙂
Pusa, Tea
