Nakon tjedan dana u Panami sletjele smo u Medellin, grad vječnog proljeća. Bilo je ljeto 2019. kada smo provele 3 dana u Kolumbiji. U gradu poznatom po svom najpoznatijem stanovniku Pablu Escobaru. Također smo odsjele u airbnb-u, kao i u Panami, i to u turističkom kvartu El Poblado. 4 noćenja u stanu za troje 250€ – Mauro je trebao ići s nama ali zbog drame na poslu nije uspio. Zgrada je imala čuvara, zaključanu ogradu, parking, bazen…

Medellin

Odmah da naglasim da smo se u svakom trenutku, nas dvije žene, osjećale sigurno gdje god smo išle. 

U Kolumbiji Uber ‘ne postoji’ odnosno nije legalan, ali ga SVI koriste, pa smo ga i mi uzele od aerodroma do smještaja. Vozač je bio divan, nije pričao engleski, ali nam je prevodio sve pomoću translatora. Uz moje malo poznavanje španjolskog sve smo se razumjeli. Vidjelo se na njemu da se trudi da se osjećamo sigurno i da mu je bitno da imamo povjerenja. Uzele smo broj i ponovo mu se javile kada smo odlazile iz Medellina. Ne sjećam se koliko smo platile vožnju, ali znam da je iznos bio sasvim pristojan, a ostavile smo mu i lijepu napojnicu.

Hvala Marisol, Esmeralda, La usurpadora i ostale na mom znanju španjolskog 😀

Grad je ogroman i zanimljiv, 3 dana u Kolumbiji, makar u jednom gradu definitivno nisu dosta! Ali uspjele smo vidjeti ono najbitnije što smo htjele. 

Comuna 13

Walking tura po Comuni 13 s vodičem lokalcem je bila odlična, pa smo se idući dan vratile same još jednom prošetati. Mnogi bi rekli da nismo baš najpametnije, ali turisti normalno hodaju sami preko dana kroz Comunu 13 i uživaju u šarenilu, uličnoj zabavi, hrani i drugim zanimljivostima.
Postoji i Pablo Escobar tura koja vas vodi po mjestima gdje je on živio, ‘operirao’ i bio zatvoren, ako vas zanima. Na kraju ture ostaviš vodiču napojnicu koliku želiš, cca 10-15$ po osobi. Oni od toga žive, pomažu obitelj, školuju se, većinom su to mladi ljudi željni boljeg života.

Comuna 13
Naš vodič Esteban
Comuna 13
200.000 ljudi živi na 7km2 u Comuni 13
Comuna 13

Walking ture započinju na metro stanici San Javier gdje svi ti vodiči čekaju svoje grupe.
Stanovnicima Comune 13, čime god se oni bavili u životu, važno je da se turisti osjećaju sigurno u tom kvartu (i općenito u Medellinu) jer im je turizam počeo donositi novac u posljednjih nekoliko godina.
Nekada je glasio za najopasniji grad na svijetu a 2012.god proglašen je za najinovativniji grad na svijetu!

Comuna 13

Noćni život je bogat, restorana i kafića ima svih vrsta. Komaraca i žohara također.

Guatapé

Otišle smo i na jednodnevni izlet van grada u mjesto Guatapé. Guatapé i Jardin su dva zanimljiva gradića na 2h vožnje busom od Medellina, ali s obzirom na kratko vrijeme koje smo bile tamo mogle smo odabrati samo jedan. Predivna i zanimljiva priroda, šareno obojan gradić na jezeru koji broji svega 5000 stanovnika… 

 Guatapé
 Guatapé

Guatapé se nalazi pokraj ogromnog umjetnog jezera koje je stvoreno za branu hidroelektrane u kasnom 20. stoljeću. Prije samog Guatapéa, autobus će vam stati, ako želite izaći, a vjerujte mi – ŽELITE! na stanici kod El Peñól de Guatapé – The Rock of Guatapé.

The Rock to je ogroman monolit visok 220 metara koji se nalazi nekoliko kilometara od Guatapea. Monolit se ističe u krajoliku, okružen uglavnom travnatim ravnicama i jezerima. Kamen su obožavali Tahamiji koji su živjeli na tom području prije dolaska Španjolaca. Nije sigurno što je točno ova 70 milijuna godina stara stijena niti kako je nastala, ali postoje zanimljive legende o njoj.

El Peñól de Guatapé - The Rock of Guatapé
Ulaznica se plaća 5$ po osobi.

Jedna legenda kaže da se na vrhu stijene, nakon 9 sati navečer okupljaju vještice, dok druga govori o patuljku koji se vječno penje gore dolje po stijeni u potrazi za zlatom koje je navodno u njoj sakriveno.

Da biste došli do vrha, morate se popeti 700tinjak stepenica.
Guatape, El penol
Guatape

Javni prijevoz je jako jednostavan za korištenje, metro je siguran, vožnja se plaća oko 5kn ako se dobro sjećam. U Guatapé smo išle autobusom koji polazi sa sjevernog autobusnog kolodvora (Terminal Norte) u Medellinu. Autobusni kolodvor udaljen je nekoliko minuta hoda od Caribe metro stanice. Kartu do Guatapea platile smo oko 5$ po osobi. Taksijem se nismo vozile. Ako imalo razumijete španjolski neće vam biti teško sporazumjeti se s bilo kime, a s kime god smo komunicirale svi su se trudili pomoći.

U tri dana pokušale smo obići koliko god smo mjesta mogle, a da nam glava ne eksplodira od informacija. Nemoguća misija. Na svakom uglu nađeš nešto što te zainteresira pa kasnije kad se spojiš na wifi guglaš.

Botero Park

Najgužvovitija, najprometnija metro stanica u Medellinu i najbliža Botero parku u koji smo se zaputile je Berrio park metro stanica. Ogroman prostor na kojem se nalaze štandovi, dućani, ulični zabavljači, pjevači, slikari (kao i na mnogo drugih trgova i parkova u gradu koliko sam primijetila). Rijeka ljudi, studenata, poslovnjaka, turista, penzionera… ali ono što je meni zapelo za oko su bili oslikani zidovi tj. potporni stupovi.

Kada izađete iz metro stanice vidjet ćete 32 fotografije velikog formata kolumbijskih lica prikazanih na stupovima metroa u podnožju stanice Parque Berrio. ‘Identiteti’ je naziv izložbe fotoreportera Julia Cesara Herrere.

Prošetale smo po Plaza Botero gdje se nalazi Museum of Antioquia – nekada gradska vijećnica pretvorena u muzej u kojem možete vidjeti kolekciju djela Fernanda Botera, najpoznatijeg kolumbijskog umjetnika rođenog u Medellinu. Po cijelom trgu se također nalaze njegove debeljuškaste skulpture. Točnije 23 brončane skulpture.

Botero
Botero

Sabaneta

Za kraj smo posjetile jedan hidden gem, nazovimo ga tako – kvart Sabaneta. Po preporuci jednog Hrvata koji živi u Medellinu, zove se Goran, a možete ga pratiti na Instagramu @goran.andrijasevic. Zašto smo išle tamo? Zbog hrane, naravno! Goran je rekao da moramo otići u poznati restoran El viejo John isprobati lokalnu hranu. Bandeja Paisa i Cazuela de frijoles.

Sabaneta

Bandeja paisa sastoji se od kolumbijskih kobasica, govedine, riže, graha, komad poprilično masnog carskog mesa koje se zove chicharrón, jaja na oko, avokada, plantain (banana za kuhanje) i arepe (kruščići). 2005.godine proglašena je nacionalnim jelom Kolumbije. Cijena je bila negdje oko 10$.

Bandeja paisa

Cazuela de frijoles bi kod nas bio grah čušpajz. Njihova verzija, osim graha, uključuje još i kobasicu, avokado, rižu, plantain (banana za kuhanje), prženog luka, chicharrón… Skoro kao i prethodna bandeja paisa, ali uz grah čušpajz. Cijena je bila 8 ili 9$. A oboje je bilo preeefino!

Cazuela de frijoles
Cazuela de frijoles

Definitivno ću se sigurno ponovo vratiti i provesti i više od 3 dana u Kolumbiji i Medellinu.

Tea

You could also be interested in:

Leave A Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *