TeaOvu arapsku zemlju sam posjetila, sada već davne, 2015.godine. Dok sam živjela u Dubaiju i dok mi je bila jako blizu. Produženi vikend u Omanu trajao je 4 dana zbog proslave islamskog praznika Kurban Bajrama. Bila sam u posjeti prijateljici i njenom mužu koji su me ugostili. I proveli me najviše što su mogli u tako kratko vrijeme. Dovoljno da bih se u Oman poželjela ponovno vratiti.
Tada sam radila kao cabin crew za Emirates airline i često letjela u obližnje zemlje. Zemlje u koje većinom nikada nisam kročila nogom jer su to bili tzv. turnaround letovi. Jedan od takvih letova bio je i Muscat u Omanu. Iz Dubaija ravno 45 minuta udaljen avionom, dok bi autom trebalo nekih 6 sati vožnje. Tako da je zemlja broj četrdeset i osam sasvim slučajno zaradila svoju kvačicu.
Oman
Službeno Sultanat Oman je država na jugoistočnoj obali Аrapskog poluotoka koja graniči s Jemenom, Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Oman je stoljećima bio važno trgovačko središte. U 16.st. Portugalci su zauzeli Muscat, zatim Turci, a od 1891. do 1971. bio je britanski protektorat. Godinu dana prije odlaska Britanaca današnji je sultan zbacio svog oca, Saida ibn Taimura, nakon čega je započeo modernizaciju zemlje. 1996.godine započeo je i ograničenu demokratizaciju.
Kurban Bajram
Arapski Eid ul-Adha ili Hadži-bajram islamski je blagdan prinošenja žrtve Kurban(a) (na turskom kurban znači žrtva). Za vrijeme blagdana muslimani koji su u mogućnosti obavljaju hadž, hodočašće u Meku. Zbog toga se ovaj blagdan naziva još i Hadži-bajram. Pada dva mjeseca i deset dana nakon Ramadana, a traje četiri dana.
Prvi dan Kurban-bajrama muslimani dočekuju u svojim domovima. Muškarci u zoru odlaze u džamije, zatim slijedi čestitanje pa odlazak na groblja. Zatim se u svoje domove, gdje prinose žrtvu Kurbana po pravilima šerijatskog prava. Životinja koja se zakolje u ovu čast, dijeli se na tri dijela. Jedan dio ostaje obitelji, a druga dva su raspoređena među prijateljima i/ili susjedima te siromašnima. Za to vrijeme žene pripremaju obilan objed, a prednost se daje korištenju žrtvenog mesa. Daruju se djeca. Obilaze se i daruju susjedi i rodbina, te im se donosi po komad žrtvenog mesa, kao simbol blagoslova i predanosti Bogu.
Ono što nisam mogla zamisliti da ću vidjeti bila su upravo ta klanja životinja koja se odvijaju… Svugdje! Pa tako i pored ceste, što ni jednom prolazniku ne može promaći. Meso, koža, dlaka, krv i jedan veliki oštar nož.
Wadi Bani Khalid
Moja najveća želja bila je posjetiti neki od nebrojeno wadija koji se nalaze u blizini Muscata. A za početak – što je wadi?
Wadi je arapski izraz za dolinu i/ili riječno korito, koje je puno vodom samo u vrijeme ljetnih monsuna. Natope se kišom, koje u ljetnim mjeseci ima puno i tvore prekrasne oaze usred ničega! Ali, doslovno usred ničega! Među stijenama stvore se bazeni i spilje, u kojima je voda smaragdno zelena i pruža osvježenje u vrućim ljetnim mjesecima. Wadiji su reliktne doline iz vlažnijih epoha zemljine prošlosti, a najviše ih ima na području Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka. U Omanu ih ima preko 50!
Odmah prvi dan odveli su me u Wadi Bani Khalid, tri sata vožnje ili 203km od Muscata, jedan od najpoznatijih wadija u Omanu. Ovdje vode ima gotovo kroz cijelu godinu, ali u vrijeme kiša vodostaj toliko naraste da poplavi neke ceste, pa je prilaz nemoguć. Isto tako ljudi pogibaju jer ne znaju koliko opasno može postati.
Od parkirališta do prvog velikog prirodnog bazena, restorana i wc-a imate 10 minuta hoda. Ovdje je uvijek puno turista, a kako je bio dugi vikend u Omanu i lokalci su se došli odmarati i osvježiti pa je bila poprilična gužva. Ako prošećete 15-20 minuta dublje u kanjon, ljudi će biti puno manje. Odličan izlet na kojem će i djeca uživati!
Preporuka – ponesite cipele za vodu jer je kamenito i sklisko. Imajte obzira kao se obući i u čemu se kupati ako ima puno lokalaca pored vas. Ponesite grickalice, sendviče i vodu u slučaju da prošećete malo dalje od glavnog ‘bazena’ pa vam se neće dati vraćati u restoran na ručak. Obavezna krema s visokim faktorom i brzo sušeći ručnici!
Oman 2.dan
Dan broj dva proveli smo istražujući skrivena mjesta, do kojih nikada ne bih znala sama doći ili uopće znati što tražiti! Iskreno, ne sjećam se točno ni kako su se zvale sve to lokacije. I to je ona prekrasna prednost poznavanja nekoga tko živi u gradu, u koji dolaziš kao turist – vidiš, živiš, osjećaš kao i oni, koji tamo žive. Doživljaj je potpuno drugačiji… Skrivene uvale, kilometrima udaljene od glavne ceste. Plaže i vidikovci koji ostavljaju bez teksta, planine s jedne, more s druge strane. Koze i magarci, mala mjestašca i njihovi građani, siromaštvo i bogatstvo vrata do vrata. I bez obzira koliko kuća bila siromašna, imat će predivna ulazna vrata! Ljudi su ugodni, pristojni, slabije pričaju engleski, ali se trude.
Oman je jedina zemlja u kojoj se srijedom održava “ženski plac” (u mom slobodnom prijevodu) odnosno Ibra souk ili market u gradiću Ibri, gdje muškarcima nije dozvoljeno ni biti u blizini, dok žene prodaju drugim ženama svoju robu, od začina i tekstila, do nakita. Baš me zanima koliko su žene dobre u cjenkanju. Market je otvoren od 6 ujutro do 1 popodne. Nažalost dani mog vikenda u Omanu nisu obuhvaćali srijedu pa da bih potegnula do ovog grada.
Oman 3. i 4.dan
Treći dan proveli smo u razgledavanju samog grada Muscata, Sultan Qaboos Grand Mosque, Royal Opera House, Mutrah corniche (šetnica u gradu uz more), Sultanova palača, učenje o lokalnim običajima, malo odmora uz bazen, druženja s ekipom…
Sultan Qaboos Grand Mosque
Sultan Qaboos Grand Mosque glavna je džamija u Omanu, a nalazi se naravno u glavnom gradu Muscatu. Džamija je sagrađena od 300 000 tona indijskog pješčenjaka i veličanstveno je djelo moderne islamske arhitekture. Centralni luster u sebi sadrži 600 000 Swarowski kristala i oblogu od 24 karatnog zlata. Trebalo im je više od 4 godine da ga izrade i dovrše. Knjižnica džamije sadrži preko 20 000 knjiga. Ukupni kapacitet džamije s unutarnjim i vanjskim prostorima je do 20 000 vjernika. Veliku džamiju otvorio je sultan Oman 4. svibnja 2001. godine, kako bi proslavio 30 godina svoje vladavine.
Ova džamija jedna je od rijetkih u Omanu koja dozvoljava posjetitelje koji nisu muslimanske vjere, otvorena je svakim danom osim petka od 8-11 sati, a ulaz je besplatan. Pravila odijevanja važe kao i za sve druge džamije, prekrivene ruke i noge i za žene kosa. Zato je moja preporuka ženama uvijek sa sobom ponijeti maramu, šal, pašminu kako biste mogli pokriti kosu, a da ne posuđujete abaju na ulazu u džamiju.
Kava u Omanu
Ono što me zaintrigiralo, čak i kao nekoga tko ne pije kavu, jest njihov običaj posluživanja kave. Ispijanje kave je važan dio svakog događanja, poslužuje se kao dokaz gostoprimstva u malim šalicama bez ručki zvanih fenjani. Kava se lagano prži i melje s kardamomom, a često se smjesi dodaje ružina voda, a zatim se poslužuje iz jedinstvenog lonca nazvanog dallah. Gost ne smije odbiti ponuđenu kavu, jer se to smatra uvredom. Ponuđena, to jest prihvaćena šalica kave je znak poštovanja i prihvaćanja gostoprimstva. Postoje mnoga pravila, ali u Omanu domaćin mora stajati, dokle god gost sjedi i dok ne završi ispijanje kave, a u pravilu se kava toči gutljaj po gutljaj, tek toliko da prekrije dno šalice. Datulje su uvijek obavezan slatkiš na stolu.
Sultanova palača
Kraljevska palača Al-Alam Sultan Qaboos ibn Said jedna je od najljepših građevina u Omanu, jedna od 6 sultanovih rezidencija. Al-Alam na arapskom znači zastava i umjesto ‘dosadnih’ činjenica o njoj ispričat ću vam kratku legendu.
U vrijeme dok je Oman bio centar za trgovinu i prijevoz robova iz Afrike, nekada je ovdje bila smještena Britanska ambasada, a ispred zgrade bila je postavljena zastava. Legenda kaže da je bilo koji rob koji je uspio dotaknuti tu zastavu bio oslobođen ropstva.
Palača se danas koristi uglavnom u ceremonijalne svrhe jer Sultan Qaboos preferira obalnu rezidenciju u blizini Seeba.
…i vrlo brzo došlo je vrijeme za povratak u Dubai. Sve što je lijepo kratko traje, a pogotovo kada se osjećaš kao doma, kao član obitelji, uz nekog “svog”…
Zanimljivo je bilo provesti vrijeme u zemlji koja je potpuno otvorena prema turistima, a istima nedovoljno zanimljiva da bi ju preplavili kako ‘obični ljudi’ tako i sad već razvikani travel bloggeri.
Oman u vrijeme korone i druge info
Ovdje možete pronaći zadnje info o posjeti Omanu u vrijeme korone.
U normalna vremena, viza se plaća na ulazu u zemlju, cca 100 kuna (15€), taksi s aerodroma ima fiksnu cijenu – 8 riala, oko 17 eura (omanski rial OMR je poprilično jaka valuta), a kao javni gradski prijevoz postoje samo autobusi. Prema nekim istraživanjima turista i putnika, prosjek potrošnje po obroku po osobi u restoranima bio bi 10 riala – oko 21 euro, pa sami procijenite koliko je skupo ili ne. 😀
Tea
