Putovanje u Panamu

Ljeto 2019., kolovoz, godišnji odmor… i putovanje u Panamu! Putovanje na koje smo krenule sestra i ja, a na poziv mog prijatelja Maura koji tamo živi. Mauro i ja smo radili zajedno u Dubaiju, a on je nas u Zagrebu već posjetio pa je sada bio red da mi posjetimo njega u Panami. 🙂

Let avionom

Letjele smo avionom Minhen-Panama city-Minhen za 520€ po osobi s Iberiom, a Panama city-Medellin-Panama city za 250$ po osobi s Copa airlines.

Cijene avio karata u tom trenutku iz Zagrebag i obližnjih gradova bile su zbilja paprene, oko 1000€ i više! Cijena iz Minhena je bila odlična, ali podrazumijevala je vožnju busom do Minhena i natrag, nešto što si više NIKADA ne želim priuštiti (komfor prije svega). Ali opet s druge strane, zato jer smo uštedile tih 500tinjak € priuštile smo si dodatnih par dana u Medellinu! Kad smo već u kvartu jel’, a nije nam bilo dio inicijalnog plana.

Putovala sam prehlađena. Prilikom slijetanja u Madrid, a kasnije u Panama city uho mi se u potpunosti zaštopalo i bilo tako čitavih tjedan dana. Bol je bila užasna. Ako to nikada niste osjetili samo da znate što u kombinaciji malo šmrkavog nosa i letenja avionom možete očekivati – barotraumu.

Ovo putovanje u Panamu i godišnji odmor super su počeli.

Panama city

Anyway… Putovanje u Panamu podijelile smo na tri dijela. Prvo smo bile u Panama city-u. Zatim smo išle u Highlands, Chiriqui provinciju (grad Boquete). Na kraju smo još dva dana provele na San blas otocima.
Panama je skupa zemlja, jako amerikanizirana, ali ima puno za ponuditi, vidjeti i doživjeti.

Panamski kanal o kojem sam nekada davno učila u školi je jedino što sam vezala uz ovu zemlju. Ali kada imaš prijatelja koji je voljan tjedan dana provesti s nama u razgledavanju, vođenju, upoznavanju njegove zemlje onda znaš da nisi fulao s odlukom destinacije.

Potrefilo se da smo stigle na vrijeme za 500.rođendan grada. Taj dan se ulaznice u stari grad, na ostatke tvrđave, nisu naplaćivale. Iako je kiša lijevala bilo je na tisuće ljudi na cesti gledalo/slušalo povorku. I čekalo u redu za šnitu rođendanske torte koja se dijelila besplatno.

Panamá Viejo (Stara Panama), također poznata kao Panamá la Vieja. Preostali je dio izvornog Panama Cityja, nekadašnjeg glavnog grada Paname, uništenog 1671. Nalazi se u predgrađu današnjeg glavnog grada. Zajedno s povijesnom četvrti Casco Viejo gdje smo odabrale naša dva airbnb-a, od 1997. godine su na UNESCO-vom popisu svjetske baštine.

Panamski kanal

I panamski kanal je slavio 105.rodendan ali karte nisu bile džabe. Inače, cijene ulaznica za muzeje, Kanal i izlete se kreću oko 20-65$ po osobi.

11 godina trebalo je za izgradnju kanala dugog 82km koji razdvaja Sjevernu od Južne Amerike, spaja Atlantski i Tihi ocean i koji se smatra jednim od čuda modernog svijeta! 1914.godine pušten je u promet.

Prolazak kroz kanal traje 8-10 sati, a dnevno kroz njega prođe 40ak brodova. Toliko zanimljivih činjenica ima za ispisati o ovom ‘čudu’. Evo jedne koja objašnjava važnost panamskog kanala za svjetsku trgovinu, ekonomiju i povezanost. Prije otvorenja kanala brodu koji je putovao iz New Yorka do San Francisca trebalo je 5 mjeseci duže nego mu treba od kada kanal postoji! 5 mjeseci duže jer je morao oploviti cijelu Južnu Ameriku!
Vrijedi posjetiti Miraflores visitor center i naučiti, ali i vidjeti kako kanal funkcionira i kako brodovi kroz njega prolaze. Baš fascinantno!

Ovo je najpoznatiji kran na svijetu haha! Ime mu je Titan, ali poznatiji je kao Herman the German. Izgrađen za hendlanje njemačkih brodova za vrijeme 2.svjetskog rata. Nakon rata, 50 godina je sjedio na brodogradilištu u Long Beachu. Kad se ono zatvorilo preselili su ga na panamski kanal 1996.

Odsjedali smo u airbnb smještaju, u starom dijelu grada, turističkom Casco Viejo kvartu. Cijene noćenja po osobi su nas koštale cca 15-25$. Obzirom da nas je u nekim smještajima trebalo biti 3-4 tako su i stanovi bili veći. Na kraju smo bile samo nas 2, ali nismo se bunile na dodatan komfor. 🙂

2 dana su sasvim dovoljna za vidjeti ono najbitnije od glavnog grada. A kad ste u Panama cityu obavezno se morate počastiti klopom na njihovoj ribljoj tržnici!

Cijene

Cijene hrane i cuge ovise o tome gdje jedete. Primjerice tri tacosa i piva u limenci 12-15$. Hrana na ribljoj tržnici kreće se od 2$ za ceviche na više. Empanade se prodaju svugdje po 1-3$ a punjene su sirom, ribom, mesom, voćem. Mojito na štandu u starom gradu 6$, u kafiću i po 10$, pive 2-3$ naviše.

Zanimljivo je da ribu poput brancina prže u dubokom ulju i poslužuju s kokos-rižom i/ili bananom za kuhanje (plantain). Maslinovo ulje nikada ne bi stavili na grillanu ribu kao mi 🙂

Boquete

Vožnja do Chiriqui provincije, najpoznatijeg gradića Boquete, trajala je oko 6 sati autom, nekih 500km. Ceste nisu u naaajboljem stanju baš ali okej, stajali smo popit kavu, pojest empanade, na piš pauzu…Laganini, bez žurbe. Stigli smo navečer.

Vrijedilo je potegnuti na drugi kraj države jer osim prekrasne prirode nude se i razne aktivnosti/izleti. Tako imate odlaske na plantaže kave, zip line, hiking na vulkan Baru s kojeg se navodno, za lijepog vremena mogu vidjeti oba oceana, šetnja kroz šumu po visećim mostovima, rafting, potraga za vodopadima itd. Poznati su po uzgoju jagoda! A cijela Panama je također zaluđena i craft pivama na koje su ponosni rekla bih jednako kao i na kavu. 🙂

Otišle smo na jednu plantažu malo saznati i vidjeti kako sve to s proizvodnjom kave izgleda. Iako nije bila sezona berbe i ja ne pijem kavu bilo je zanimljivo.

Ako se dobro sjećam vlasnik plantaže je Amerikanac koji se sa ženom odlučio preseliti u Panamu u penziju i proizvoditi svoju kavu. Kupio je ovu plantažu za jako malo novaca jer je bila zapuštena i puno je morao uložiti u nju. Ono zbog čega ga svi cijene, poštuju i vole u ovom kraju je činjenica da uvijek za sve poslove vezane uz plantažu i berbu zapošljava lokalce slabijeg imovinskog statusa i pomaže/stipendira njihovu djecu.

U centru gradića nalazi se nekoliko turističkih agencija koje nude razno razne izlete i mi smo se odlučile za turu prašumom preko visećih mostova. U cijenu je bio uključen i prijevoz i doručak prije ture. Bile smo jedine i imale vodiča samo za sebe. To je bilo odlično jer smo mu mogle postavljati pitanja, pričati s njim i saznati puno više nego što bismo da je grupa bila veća. Svakome tko se sprema na putovanje u Panamu preporučila bih dolazak u Boquete!

Nakon 2 noći na sjeveru države vratili smo se u Panama city, a iduće jutro krenule smo na San blas otoke!

San blas otoci

San blas otoci (Guna Yala) se sastoje od cca 360 otoka od kojih je 49 naseljeno domorocima. Domoroci se nazivaju Kuna. Otoci se nalaze na istočnoj obali, u karipskom moru. Odlazak na otoke organizira se isključivo preko agencije. Bar je tada bilo tako.

Dvije noći u kolibi s privatnom kupaonicom, 3 obroka u danu, dva izleta brodom na druge otoke i sve poreze koji se dodatno moraju platiti koštalo nas je 250€ po osobi. Plaćaš jedino pića koja piješ. (na tim otocima snimala se i jedna epizoda poznate serije la casa de papel).

Organizaciju ovog izleta prepustile smo prijatelju jer je on ipak tamo domaći pa sam zaboravila već točno o kojoj se agenciji radilo.

Inače nisam netko tko voli divljinu. Nisam osoba koja voli kampirati, spavati na otvorenom, nemati funkcionalnu kupaonu s wc-om i tušem i sl. ALI, preživjela sam 2 noći spavanja u drvenoj kućici u koju je moglo ući ŠTO GOD je htjelo. I to na vlažnim plahtama punim pijeska koji je neeemoguće oprati i s ‘kupaonicom’ u kojoj smo koristile samo wc. Različite su vrste smještaja koji možete odabrati i mi smo uzele ‘privatnu’ kućicu. Još se može izabrati kućica u obliku hostela ili pak možeš kampirati (po tome se i cijena paketa naravno razlikuje).

Nakon San blasa vratile smo se na još jedan dan u Panama city. Isti kvart, drugi airbnb smještaj. Čim smo ušle u stan, otvorile ruksak koji smo nosile sa sobom na otok iz njega je izletio poveći žohar i zbrisao u mrak iza kuhinjskih elemenata. Iako smo u svakom trenutku pazile da su nam ruksaci zatvoreni svededno se nekako uvukao. Pitajte me opet zašto nisam ljubitelj spavanja na otvorenom i ostalog prethodno navedenog.